Glaukom je, nakon katarakte, vodeći uzrok sljepoće u svijetu. Od oboljevanja nije izuzeta niti jedna dobna skupina pa tako ni djeca, no najčešće se pojavljuje u starijoj životnoj dobi. Vrlo često se naziva " tihi ubojica vida" jer oboljeli često nemaju nikakvih subjektivnih simptoma, boli ni smetnji koji bi ih potaknuli da zatraže liječničku pomoć.

Kod najčešćeg tipa glaukoma (glaukom otvorenog kuta) simptomi se u ranoj fazi bolesti rijetko javljanju. Stoga su vrlo važni redoviti preventivni oftalmološki pregledi u sklopu kojih se testira vidna oštrina, mjeri očni tlak i pregledava vidni živac na očnoj pozadini. Naglasak se stavlja na pacijente starije od 40 godina te na krvne srodnike već oboljelih od glaukoma jer postoji tendencija naslijeđivanja.

Dijagnosticiranje glaukoma

Ponekad se do dijagnosticiranja glaukoma dolazi " slučajno" putem preventivnih ili rutinskih pregleda kada pacijenti nemaju nikakve smetnje. Osim detaljnog oftalmološkog pregleda i mjerenja očnog tlaka metodom aplanacijske tonometrije potrebne su još neke pretrage.

Izmjerena vrijednost očnog tlaka nije dovoljna da bi se zaključilo da li neki pacijent ima glaukom ili ne. Izmjereni očni tlak se treba uskladiti sa izmjerenom debljinom rožnice, potrebno je pregledati sobični kut gonioskopskim pregledom, izmjeriti debljinu sloja živčanig vlakana i udubljenje vidnog živca najčešće pretragom optička koherentna tomografija (OCT) te napraviti pretragu u kojoj se ispituje funkcija vidnog živca, a to je pretraga vidnog polja (perimetrija). Tek se kompletiranjem rezultata ovih pretraga zaključuje o dijagnozi te se započinje s terapijom ili se mjenja postojeća terapija.

Rana dijagnoza i liječenje može smanjiti ili spriječiti oštećenje živaca i spriječiti gubitak vida uzrokovan ovom bolesti.

Više o tipovima glaukoma, simptomima i liječenju možete pročitati u izborniku "bolesti oka".