Defekte na mrežnici koji prethode ablaciji potrebno je pravovremeno tretirati kako bi se minimalizirao rizik od ablacije. Laserski tretman ( fotokoagulacija) ili tretman zamrzavanjem (kriopeksija) stvara male pečate koji se pretvaraju u ožiljke i na taj način učvršćuju veze slojeva koji bi se na mjestu defekta tkiva mrežnice počeli razdvajati. Ovakvi postupci se izvode ambulantno. Kada već postoji ablacija kirurški zahvat je jedini ispravan pristup. Kirurški pristupi mogu biti različiti, pa ih dijelimo u one sa vanjskim pristupom i sa unutarnjim, a u današnje vrijeme napredne tehnologije se najčešće izvodi pars plana vitrektomija (PPV). Cilj liječenja je zatvoriti defekt tkiva, približiti i spojiti razdvojene slojeve retine te eliminirati uzrok ablacije kao što je npr. fibrovaskularna membrana.
Vanjski pristup podrazumjeva postavljanje serklaže u obliku silikonske trake sa plombom. Serklaža stvara cirkularni pritisak izvana i tako smanjuje silu trakcije staklovine i priraslica na mrežnicu. Tu se još na mjesto projekcije rupture,izvana na bjeloočnici fiksira silikonska plomba  koja utiskuje ( indentira) područje sa rupturom i ablacijom. Tada se putem incizije na bjeloočnici pristupa odignutoj mrežnici i drenira se tekućina nakupljena u subretinalnom prostoru.Tek se tada dva odvojena sloja retine približe jedan drugome. Ovakav pristup je primjenjiv na rupturama lociranima u prednjem dijelu mrežnice.

U slučajevima krvarenja u staklovinu, višestruke rupture, stražnje lokalizacije rupture kojoj nije moguće pristupiti postupkom serklaže i plombe, fibrovaskularne membrane ili čak upalnog sadržaja i stranog tijela u staklovini odabire se unutarnji pristup pars plana vitrektomijom. Vitrektomiji se u novije vrijeme daje prednost pred "klasičnim" pristupom jer je manje invazivna, ne mjenja duljinu oka kao serklaža, uklanja se staklasto tijelo, a time smanjuje trakcija mrežnice i smanjuje rizik od novih ruptura, uklanja se patološki sadržaj u staklovini i time osigurava prianjanje razdvojenih slojeva retine. Staklovina i tvorevine se uklanjaju posebnim mikrokirurškim instrumentima koji se uvode na mjestu zvanom pars plana. Naprave se mikroincizije (trend u svijetu je rez od 25 tj. 23 gaugea) da bi se uveo poseban rezač, aspirarator i svjetlo. Tako je moguće pristupiti i krajnjoj periferiji. U operaciji se koristi teška voda koja omogućava nalijeganje odignutih slojeva. Kada se staklovina ukloni zamjenjuje se silikonskim uljima ili ekspanzivnim plinovima. Prednost se daje plinskim tamponadama jer se spontano resorbiraju i ne moraju se uklanjati drugom operacijom kao što je to nužno u tamponadi silikonskim uljem.Ovakav precizan i minimalno invazivan pristup zahtjeva vrlo vještog i uvježbanog kirurga i educiran tim no pacijentu osigurava dugotrajne rezultate uz krajnje poštedan pristup. Krajnji rezultati, osim kvalitetne izvedbe, ovise o zahvaćenosti žute pjege ablacijom i u skladu sa time o pravovremenom zahvatu.